Ne samo da tkzv. Zapad u cjelini može da šamara beogradske vladajuće slugane, nego to čini i šiptarski ološ ohrabren, ako ne čak i potstreknut od svojih zapadnih saveznika. Na drugoj strani Drine tamošnji Srbi smjesta bi uzvratili adekvatnim sredstvima. Dotle se Dačić praktično izvinjava Briselu jer mu Šiptari da ide iz Srbije u Srbiju, odnosno "Albanci" kako im se u zvaničnoj Srbiji tepa.

Zveknućeš o ledinu Pantiću, igrate se vatre. Dim se razišao, vatra se razgorela, ostaće samo zgarišta i pepeo. Znaš li ti Pantiću da su se albanci ugledali na tebe. Ti teraš proterane srbe da glasaju (ne da se vrate na svoja imanja, nego da glasaju za tebe), a albanci teraju svoje da se prijave za glasanje u Mitrovici u što većem broju. Ne brini, glasaće oni za tebe. Ti si im pouzdaniji partner od njihovih albanaca. Ti ćeš bez pogovora da izvršiš sve, a albanci nisu na to spremni. Oni imaju besu, a ti nemaš Pantiću. Albanci imaju karakter Pantiću, ti nemaš, tebe će da kupe za šaku partije odn soli. Pantiću, zna te narod ko prebijenu paru, nismo od tebe to očekivali. Vruća će da ti bude stolica. Pantiću, ti si izabran, izbori su završeni. Čeka se objava rezultata. Tadić je proglasio pobedu pre objave, isto kao i Milo na referendunu, kao Jušćenko u Ukrajini. Brisel i Vašington broje i objavljuju rezultate. Nisi znao ili se praviš mutav? Tebe su izabrali. Položio si test, a onda ispit.